Krenimo od cilja: želite li čitati više, uštedjeti prostor ili olakšati pristup knjigama na putu. Zapišimo tri najvažnija kriterija (cijena, udobnost čitanja, dostupnost naslova) i rangirajmo ih. Ta mala lista kasnije sprječava impulzivne kupnje i razočaranja.
Prvi mit koji provjeravamo je da su e-knjige uvijek jeftinije. U praksi cijena ovisi o izdavaču, jeziku, starosti izdanja i modelu prodaje, pa razlika može biti mala ili velika. Kao korak, usporedimo isti naslov u tri formata (tvrdi uvez, meki uvez, e-knjiga) u nekoliko trgovina i knjižnica.
Zatim provjerimo očekivanje da je čitač isto što i tablet. E-ink zasloni su optimizirani za tekst i troše malo energije, ali nisu idealni za brze animacije, bogate aplikacije ili intenzivno pregledavanje weba. Ako čitamo većinom romane i publicistiku, čitač je često praktičniji; za slikovnice i ilustrirane naslove tablet može biti smisleniji.
Treći korak je test čitljivosti, jer mit o 'umoru očiju' nije univerzalan. Uzmimo uzorak teksta i čitajmo 10 minuta na mobitelu, 10 na e-ink čitaču (ako ga možemo posuditi) i 10 na papiru, uz istu rasvjetu. Zabilježimo kontrast, veličinu fonta, potrebu za povećavanjem i koliko nam je lako održati fokus.
Za dječje knjige i slikovnice napravimo poseban mini-protokol. Provjerimo podržava li uređaj boju, kako izgleda raspored stranice, te radi li zumiranje glatko bez gubitka preglednosti. Ako dijete čita samo, bitna je i jednostavna navigacija te mogućnost zaključavanja kupnji i postavki.
Sljedeći mit: 'e-knjigu kupiš i zauvijek je tvoja u svakom obliku'. U stvarnosti postoje različiti formati i zaštite, pa prije kupnje provjerimo kompatibilnost (npr. EPUB, PDF, vlastiti formati), mogućnost prijenosa između uređaja i uvjete korištenja trgovine. Kao tim, napravimo tablicu: gdje kupujemo, na čemu čitamo i kako ćemo arhivirati osobnu knjižnicu.
S audioknjigama često očekujemo da zamjenjuju čitanje jedan-na-jedan, ali najbolji rezultat dolazi kad ih uparimo s navikama. Odaberimo jednu kratku audioknjigu i slušajmo je u tri situacije: šetnja, kućanski poslovi i putovanje. Zatim procijenimo koliko smo sadržaja zapamtili i treba li nam veća brzina, tajmer ili oznake poglavlja.
Praktičan korak je usporedba izvora: knjižnice, pretplate i pojedinačne kupnje. Knjižnice mogu biti odlične za klasike svjetske književnosti i lektiru, dok pretplate imaju smisla ako mjesečno slušamo ili čitamo više naslova. Postavimo prag (npr. koliko naslova mjesečno) i prema njemu birajmo model bez pretjeranih očekivanja.
Kad nas zanima kvaliteta sadržaja, ne oslanjajmo se samo na ocjene. Provjerimo nagrade, bibliografiju autora i uredničku obradu, a kod audioknjiga i uzorak naracije (dikcija, tempo, uloge). Ako možemo, poslušajmo 3–5 minuta prije odluke i usporedimo dvije izvedbe istog žanra.
Za ljubitelje povijesti tiskarstva i knjige, korisno je razumjeti da format utječe na doživljaj, ali ne nužno na vrijednost teksta. Napravimo mali eksperiment: pročitamo jedno poglavlje klasika na papiru, drugo na e-ink čitaču, a treće poslušamo. Tako ćemo prepoznati gdje nam odgovara dubinsko čitanje, a gdje brže informiranje.
Na kraju uredimo kućnu knjižnicu kao hibridni sustav. Papirne knjige složimo po namjeni (referentne, sentimentalne, često korištene), a digitalne označimo kolekcijama i dosljednim nazivima. Time smanjujemo osjećaj kaosa i lakše biramo sljedeći naslov, bez obzira na format.